Piše: prof. dr. sc. Hrvoje Kačer

Stjecajem okolnosti prije nekoliko dana došao mi je u ruke dopis jedne od tvrtki za naplatu dugovanja kojim se poziva platiti navodni dug u visini glavnice od 4.660,34 kn, zatim troškove obrade u visini od 700 kn te zakonske zatezne kamate. Uz ime tvrtke stavljen je dodatak ‘menadžment potraživanja’, a dopis je potpisan kao da je riječ o privatnoj korespondenciji samo ženskim imenom i početnim slovom prezimena, bez naznake bilo kakve funkcije ili ovlasti. Dopis nije upućen preporučenom pošiljkom i onaj tko ga je uputio nema dokaza o primitku. Dostavljen je i tekst pod nazivom ‘povratni odgovor’, koji daje mogućnost plaćanja odjednom ili u obrocima i kratka rubrika ’primjedbe’. Posve neprofesionalno i sasvim neozbiljno, ali ponovni rast nelikvidnosti doveo je do u posljednje vrijeme prave ‘poplave’ navodno specijaliziranih tvrtki koje se bave naplatom tražbina koje vjerovnik do tada nije uspio naplatiti. Kako se u javnosti već stvorila određena sumnja u metode takve naplate, a posebno ima li tu nečeg nezakonitog ili ne, pokušali smo se staviti u pravni položaj jednog vjerovnika, poduzetnika koji ima nenaplaćenu tražbinu u visini od 1,000.000 kuna na koju fakturu je već platio ili morao platiti PDV i koji razmišlja hoće li stvar prepustiti svojem odvjetnika ili će prihvatiti ponudu jedne od brojnih tvrtki za naplatu dugovanja.

Odvjetnici su skupi i spori

Dakle, ako poduzetnik prepusti stvar u ruke odvjetniku, zna da to uključuje angažman osobe s položenim pravosudnim ispitom, koja svakodnevno provjerava svoje znanje na pravnom tržištu, a posebno na sudovima. Osim toga, odvjetnicima prijete stroge stegovne mjere zaključno s gubitkom prava na rad, odgovaraju osobnom imovinom čak i ako su organizirani u trgovačka društva, koja se moraju baviti samo odvjetničkim poslom, imaju jasnu tablicu tarifa naknada i nagrada prema kojoj se moraju ponašati i koje iznose je u slučaju uspjeha sud obvezan priznati i time postići da troškove zastupanja vjerovnika konačno plaća dužnik. Ta odluka skoro nema nedostataka, osim što će se proces naplate zacijelo ‘vući’ godinama i što pravni sustav otvara dužniku mogućnosti da odugovlači na bezbrojnim raspravama, odvede tvrtku u stečaj u slučaju većih dugovanja i slično. Osim toga, odvjetničke su usluge vrlo skupe, unatoč mogućnosti da ih u slučaju dobivanja parnice snosi suprotna strana.

Utjerivači dugova su rizični

Ako se poduzetnik-vjerovnik, prestrašen dugim sudskim postupkom i skupim odvjetnikom, odluči za neku od tvrtki za nap-latu dugovanja, situacija je bitno drukčija. Takva tvrtka najčešće je osnovana temeljnim kapitalom od minimalnih 20.000 kn, što je legalno, ali sigurno ne ulijeva povjerenje. Njena registracija najčešće sadržava niz djelatnosti, a ne jednu specijaliziranu, a ovlašteni za zastupanje takve tvrtke ne mora uopće imati stručna znanja, nema osobne odgovornosti za ono što takva tvrtka loše napravi, nema propisane tarife, nema nikakve sigurnosti da bi se troškovi opomena i drugog mogli obračunati i naplatiti od duge strane... Prema dostupnim istraživanjima, čini se da je njihova jedina prednost to što će nebrojeno puta nazvati dužnika i dolaziti mu na vrata, ali to nije nešto što ne bi trebao ili mogao raditi i odvjetnik, kao ni nešto na što dužnik jačih živaca ne može ostati posve imun. Ako, pak, dođe do sudskog postupka, prema čl. 89. a Zakona o parničnom postupku takva tvrtka ne može zastupati vjerovnika i morat će ili vjerovnik ili ta tvrtka angažirati odvjetnika, što znači da kada do sudskog postupka dođe uopće ne dolazi u obzir nikakva pogodnost na štetu odvjetnika.

Ipak, potražite odvjetnika

Ako bi specijalizirana tvrtka pokušala naplaćivati navedeni trošak, to bi mogla samo izvan sudskog postupka i bez opterećivanja dužnika sudskim troškovima, a taj je teret jak poticaj dužniku da se počne poslovno korektno ponašati i plaćati svoje obveze. Stoga, ako dođe do sudskog postupka, jedini izlaz za tu specijaliziranu tvrtku je da se legitimira sudu kao onaj kome je tražbina ustupljena pa je pokušava naplatiti kao svoju. Kod nas ima, ali još nisu raširena pojava, tvrtki koje otkupljuju razne tražbine (naravno uz diskont) i pokušavaju ih naplatiti kao svoje, a tek to znači pravu komparativnu prednost u odnosu na odvjetnike, od kojih nije za očekivati da se time bave, jer to nije odvjetnički nego trgovački posao. Stoga, ako ne možete ili ne želite prodati svoj dug, pa dobiti manji iznos ali odmah, najbolje je ipak pokušati sudskim putem.

A sudski postupci su praktično rezervirani za odvjetnike i vjerovnicima se isplati angažirati odvjetnika, posebno uz dogovor o uspjehu, pri čemu bi uspjeh smjela biti samo naplata, a ne presuda koja nije realizirana. Birati tvrtku za naplatu dugovanja samo u vjeri da će biti uporniji odnosno dosadniji dužniku nije realan argument, tim više što se upornost može i mora dobiti i od odvjetnika, čija stručnost je sigurno nezamjenjiva i potpuno isplativa, a relativno je lako postići da trošak napokon plati druga strana. A ako netko odvjetnikom i njegovim angažmanom nije zadovoljan, to znači da mu se treba zahvaliti i naći nekog drugog, a prije toga kod davanja punomoći jasno definirati 'pravila igre'. To znači u pisanom obliku postaviti svoje zahtjeve, primjerice tražiti izvješće svakog prvog u mjesecu, pismena dužniku najmanje jednom na mjesec, telefonske pokušaje najmanje jednom u dva dana, ugovor o nagradi ovisnoj o uspjehu i slično i ustrajati na njihovom ispunjenju.

www.liderpress.hr