| Ugovor o licenci kojim se štiti intelektualno vlasništvo ima veliko značenje u međunarodnoj razmjeni: njime se uređuju odnosi između jedne strane - izumitelja i ostalih stvaratelja, davatelja licence - a s druge strane subjekata koji koriste njihovo stvaralaštvo u gospodarske svrhe - stjecatelja ili primatelja licence. Pojedini oblici zaštite stvaralaštva zakonski su uređeni u mnogim državama, no kako je razvojem ono počelo dobivati međunarodne razmjere, materija zaštite stvaralaštva počela se uređivati međunarodnim sporazumima |
 |
 |
| Ugovor o licenci pravni je ugovor koji mora biti sastavljen u pisanom obliku |
|
|
Princip zaštite intelektualnog vlasništva olakšava izumiteljima i drugim 'kreativcima' konkretnu materijalnu kompenzaciju i pozitivno utječe na razvoj društva. U tom smislu kao pozitivan primjer ističe se SAD, a intelektualno vlasništvo ulazi u vrijednost zaštićenu američkim Ustavom.
Uz SAD, u zaštiti intelektualnog vlasništva najdalje su odmakli Japan i EU, a u Hrvatskoj je ista materija pobliže uređena Zakonom o obveznim odnosima, Zakonom o patentu, Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima te drugim posebnim propisima.
Pojam i sadržaj licence
Prema Zakonu o obveznim odnosima, ugovorom o licenci davatelj licence obvezuje se da stjecatelju licence ustupi u cjelini ili djelomično pravo na iskorištavanje izuma, tehničkog znanja i iskustva te žiga, uzorka ili modela, a stjecatelj licence se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu. Objekti licence utvrđene su pravne kategorije, a nedoumice postoje u pogledu znanja i iskustva što se u međunarodnoj praksi naziva engleskim izrazom know-how, koji se odnosi na neobjavljeno znanje i iskustvo (ono koje nije publicirano u stručnim radovima i člancima).
|
|
|
|
Njemački primjer organiziranja licenci
Njemačka ima kartoteku licenci koja sadrži podatke o prosječnoj visini licencne naknade po djelatnostima. Ona predstavlja orijentir Poreznoj upravi prilikom utvrđivanja realne visine naknade u smislu kontrole i mogućeg dodatnog oporezivanja. |
|
|
|
|
|
|
|
|
Ustupatelj know-howa ne preuzima odgovornost za uspješnost primjene ustupljenog znanja. Know-how ne predstavlja samo znanje i iskustvo s područja tehnike; u pojam se uključuje i znanje te iskustvo s područja ostalih poslovnih djelatnosti - organizacije poduzeća, programiranja rada i poslovanja, knjigovodstva, zatim komercijalno poslovanje, metode ispitivanja tržišta, propaganda i reklama.
Ugovor o licenci pravni je ugovor, što znači da mora biti sastavljen u pisanom obliku, a često je njegov sastavni dio i know-how.
Prema Zakonu o obveznim odnosima, predmeti licence ne moraju biti samo patentirani (zaštićeni) izumi itd., već i oni koji to nisu. No neregistrirani (nezaštićeni) predmeti licence teško mogu ostvariti zakonsku zaštitu od neovlaštenog korištenja. Također, plaćanje licence temeljem neregistriranog predmeta licence može izazvati probleme kod primjene poreznih i deviznih propisa.
Stjecanje licence
Stjecatelj licence može ustupati licencu i nekom trećem, a tada govorimo o podlicenci. Ugovorom o licenci stjecatelj licence stječe isključivo pravo na iskorištavanje predmeta licence samo ako je to izričito ugovoreno.
Zakon o licenci propisuje pisani oblik ugovora da bi odnosi između stranaka bili što transparentniji, a pisani oblik ujedno pridonosi pravnoj sigurnosti davatelja i stjecatelja licence. U tom smislu pojmu i sadržaju licence te know-howa pridaje se odgovarajući značaj u zemljama EU-a i OECD-a.
U smjernicama OECD-a, koje se koriste kod sklapanja bilateralnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, velik prostor posvećuje se licenci i know-howu. Prema smjernicama, da bi se konzumirao sadržaj licence i know-howa mora se raditi o zaštićenom patentu, znaku, robnom žigu i dr., pri odgovarajućoj instituciji u zemlji davatelja licence.
 |
| Davatelj licence ustupa stjecatelju pravo na iskorištavanje izuma, znanja i iskustva te žiga, uzorka ili modela |
Razne obavijesti o komercijalnom industrijskom iskustvu, formuli i postupku moraju biti tajne. Dakle, zaštićenost i tajnost pretpostavke su za uspostavljanje licence. Znanje i iskustvo što se prenose prilikom predavanja i savjetovanja ne bi mogli biti predmet licence jer izostaje element zaštićenosti i tajnosti. Predmet licence morao bi biti zaštićen u zemlji iz koje potječe.
Registracija licence
Bez obzira na silazan trend licencnih stopa, prihodi, odnosno plaćanja temeljem licence imaju uzlazni trend. Naime, sve je više zaključenih licencnih ugovora, odnosno zaštićenih i ustupljenih prava temeljem raznih osnova. Naročito je u porastu vrijednost ustupljenih licenci.
Registracija predmeta licence, odnosno zaštita intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj ostvaruje se u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, a također postoje strukovne udruge koje se brinu za kolektivno ostvarivanje prava svojih članova u tom smislu. Tako postoje udruge za zaštitu prava umjetnika izvođača (HUZIP), redatelja (DHFR), diskografa (HDU), skladatelja (HDS – ZAMP), zatim udruge za zaštitu prava proizvođača poslovnog softvera (BSA) itd.
Sporazum o trgovinskim aspektima intelektualnog vlasništva WTO-a jedan je od pokušaja smanjivanja razlika u načinima uređivanja autorskih prava u svijetu te njihova svođenja na uobičajena pravila međunarodne trgovine. Polazne točke sporazuma o intelektualnom vlasništvu su tzv. osnovna trgovinska načela, a za licencni odnos najznačajnije je načelo davanja posebnih trgovačkih pogodnosti koje sadrži odredbu o jednakom postupanju sa svim zemljama trgovačkim partnerima u WTO-u.
Također, UN je 1967. osnovao Svjetsku organizaciju za intelektualno vlasništvo (World Intellectual Property Organization - WIPO) koja je jedna od specijaliziranih agencija Ujedinjenih naroda. WIPO danas ima 182 članice, među kojima je i Hrvatska, te se brine o 23 međunarodna sporazuma, a sjedište mu je u Ženevi.
Platni promet s inozemstvom
Kod licence se gotovo isključivo radi o međunarodnom ugovornom odnosu koji ima za posljedicu plaćanje prema inozemstvu (češće) ili naplatu iz inozemstva (rjeđe). Plaćanja se mogu šifrirati kao licencne naknade jer se iz definiranja šifri osnove plaćanja za licencu jasno može razabrati što se prema deviznim propisima može smatrati licencom.
 |
| Sve je više zaključenih licencnih ugovora, tj. zaštićenih i ustupljenih prava temeljem raznih osnova |
Naime, plaćanja koja nisu u skladu s deviznim propisima mogu imati za posljedicu prekršaj temeljem simuliranih ugovora. Naravno da šifre osnove plaćanja ne mogu predstavljati osnovu za prekršaj temeljem simuliranih ugovora, ali mogu predstavljati značajan podatak za daljnje istraživanje.
Prema Uputi o upotrebi šifri, osnova naplate i plaćanja u platnom prometu s inozemstvom, predviđena šifra za licence je 360 - Patenti i licencije, uz objašnjenje da se radi o plaćanjima za korištenje patenata i licenci između rezidenata i nerezidenata. Detaljnije je navedeno koja plaćanja ulaze u licencne naknade, a koja su izuzeta.
Autorske naknade koje se plaćaju za upotrebu registriranih robnih marki, tj. riječi, simbola, dizajna ili njihovih kombinacija, po kojima se proizvodi ili usluge njihova vlasnika razlikuju od proizvoda ili usluga drugih davatelja te ostale autorske naknade u koje ulaze:
• naknade za upotrebu nematerijalne, neproizvedene i nefinancijske imovine i vlasničkih prava, kao što su: patenti, autorska prava (copyright), industrijski procesi i dizajn (robne marke i sl.);
• naknade za upotrebu, prema sporazumu o licenciranju, proizvedenih originala ili prototipova, kao što su: rukopisi, računalni programi, prijenos dizajna (za trgovine i proizvode), prijenos industrijskih tehnologija, dozvole za registraciju proizvoda, naknade za franšizu (koje mogu uključivati izobrazbu, pomoć i oglašavanje).
Preuzeto iz časopisa za poduzetnike i menadžere Poslovni savjetnik
www.ripup.hr |
|
|
|
|
|
|