Jedini realni razlog zbog kojeg je predstava "Zabranjeno za mlađe od 16" podigla skandal je neupućenost hrvatske javnosti u kazališne i društvene trendove. Uz veću upućenost u suvremene društvene i kazališne trendove i prijepore koji iz njih proizlaze, stvar bi završila drukčije, a nastup Csille Barath-Bastaić, Lana Gojak i Luke Petrušića u predstavi Ivice Šimića na tekst Kriste Šagora dobio bi sasvim drukčiju dimenziju. Ovako odslikava jednu zapravo tužnu sliku hrvatskog društva, hrvatskog kazališta i, ultimativno, same kazališne kritike.

Kazališni kritičar smije biti konzervativan i smije o predstavama pisati negativno. Smije i postavljati moralnu vertikalu po kojoj će se društvo ravnati i docirati o odgovornom i neodgovornom. Osnovni preduvjet za to je da i sam tako nešto radi odgovorno, inače mu cijeli koncept pada u vodu. Odnosno, ako će o datoj predstavi napisati društvenu, a ne isključivo kazališnu kritiku (kao što hrvatska kazališna kritika obično radi), onda je poželjno da ima nekakav osjećaj za društvo u kojem kritiku piše i eventualni odjek koji će kritika dobiti.

Promotrimo dakle predstavu "Male scene" u tom kontekstu. Predstava i tekst su takvi da sami po sebi provociraju postavljanje koje ni u kom slučaju neće zauzeti neku zlatnu sredinu. Ako će kritičar prigovoriti predstavi zato što je namijenjena mladima, a kazalištu zato što je kazalište za mlade i zato što zbog toga ima edukativnu funkciju, onda se može referirati na to da "Zabranjeno za mlađe od 16" daje jedan prikaz ponašanja mladih koji, zbog eventualnog nedostatka dubine teksta i izvjesne katarze, zapravo afirmira ponašanje koje se može smatrati devijantnim. Dakle, ako se u nekoj predstavi mladi ponašaju manipulativno, emocionalno nedostupno i nečovječno, a ako predstava na samom svom kraju ne pokazuje da takvo ponašanje zapravo i nije poželjno, jer nije čovječno, i ako je ona postavljena u kazalištu namijenjenom mladima, onda je sasvim legitimno kritizirati i predstavu i kazalište zbog toga.

Tu se pojavljuje problem, a problem se zove hrvatsko društvo i mediji. Naime, ako imate jedno društvo koje nije kazališno obrazovano, čiji mediji vole skandalozne naslove, te u kom konzumenti medija ne ulaze u dubinu bilo kojeg problema ako im on nije detaljno objašnjen, onda vi kao kritičar morate znati da će to društvo tekst koji nazovete "Lezbijska ljubav u predstavi" (kao što je bio naslov jedne kritike premijere ove predstave) shvatiti kao predstavu o lezbijkama. I da će se fokusirati na to.

Kad u takvom tekstu fokusirate pažnju na propagiranje ili nepropagiranje lezbijstva (jer, već ste samim naslovom usmjerili pažnju na taj, minimalni dio predstave), i kad usto imate komentare koji govore o prikazivanju "izopačenog sadržaja djeci", automatski ste izgubili bilo kakav kredibilitet da se, kao društveno-moralni kritičar, pobunite protiv kazališnog (a kroz njega i društvenog) afirmiranja seksualno manipulativnog ponašanja kojemu nedostaje element ljudskosti, i ne možete više suditi toj predstavi zbog toga, nego joj sudite zbog prikazivanja lezbijskog poljupca i odlazite u jednu drukčiju sferu.

Europska drama jest postala zasićena prikazivanjem negativnosti i zla bez nekog popratnog komentara i izostanak katarze u nedovoljno dubokim predstavama zapravo postiže suprotan učinak i afirmira tu negativnost i zlo umjesto da ju osuđuje. Da se Šimićevoj predstavi prigovorilo zbog toga, skandala ne bi bilo. Ali nije joj se prigovorilo zbog toga, nego zbog dvije djevojke koje se ljube na sceni.

Ako tako nešto radite u društvu koje je homofobično kao što je to hrvatsko, morate biti svjesni da će upravo to pokrenuti lavinu koja će skandal napraviti upravo od tog aspekta predstave, i ako to ne znate, onda se ponašate neodgovorno, a ako znate, i ipak objavljujete takav tekst, onda je to zlonamjerno.

Onda kritika postaje cenzura. Direktan rezultat te i takve cenzure je otkazivanje posjeta jedne škole. Upravo zbog toga je Hrvatska, nakon Njemačke, Švicarske i Austrije, jedina zemlja u kojoj je do cenzure došlo. Da smo zlonamjerni, rekli bismo da je do cenzure došlo upravo zato što je ovo Hrvatska. Ovako možemo samo reći da su oni koji su napali "Zabranjeno za mlađe od 16" svojim pisanjem izgubili moralnu osnovu na kojoj bi to radili.

Jovan Dragišić
www.index.hr