|
U hrvatska je kina nedavno stigao najnoviji film etabliranog režisera Nicka Cassavetesa, Alpha Dog, koji je u priči inspiriranoj stvarnim događajima okupio podosta impresivnu glumačku ekipu mladih nada, kao i glumačkih veterana.
Alpha Dog prati događaje koji se zbivaju unutar tri dana u životima grupe bogatih mladih ljudi u južnoj Kaliforniji. Johnny Truelove (Emile Hirsch), arogantan je i tvrdoglav, a živi kao u američkom snu. U sredini je hijerarhije dilera droge i operira među privilegiranim stanovnicima San Gabriel Valleyja u Los Angelesu. Klijenti su mu stanovnici predgrađa koji imaju previše vremena i još više novca, a žive od jedne zabave do druge, neprekidno u potrazi za novim uzbuđenjima, imitirajući model dobrog života koji im se prezentira kroz rap glazbu, video igrice i filmove. Johnny ima novca, po jednu zgodnu djevojku u svakoj ruci, uzbudljiv posao i dovoljno trave za sve svoje prijatelje.
Mladi, puni novca i u središtu svemira kojega su sami stvorili, ali koji ima i posljedice. A te će im posljedice zauvijek promijeniti živote. Kad umišljeni i divlji Jake (Ben Foster) ne donese Trueloveu novac kojega mu duguje, situacija eskalira u borbu za dominaciju, a kulminira kad Johnny i njegova banda impulzivno kidnapiraju Jakeova mlađeg, 15-godišnjeg brata Zacka (Anton Yelchin). Truelove Zacka stavlja pod nadzor svog prijatelja Frankieja (Justin Timberlake) koji se, usprkos tome što ga drži kao taoca, sprijatelji s dječakom i polako ga uključuju u svoj raspored divljeg tulumarenja. Napokon oslobođen čvrstog roditeljskog nadzora, Zack uživa u nezakonitoj ljetnoj bajci prepunoj opijanja, droge, i djevojaka lakog morala.

Ali, Zack je ipak njihov taoc i ne mogu ga tek tako vratiti bez ozbiljnih posljedica. Sati prerastaju u dane, redaju se loše odluke, a rješenje je svakom minutom sve dalje. Johnnyev otac, koji je ujedno i vrhovni diler drogom u San Gabriel Valleyju (Bruce Willis) pokušava pronaći sina i uvjeriti ga da vrati taoca. Za to vrijeme, na drugoj strani grada, Zackova majka (Sharon Stone) poziva policiju, situacija postaje sve složenijom i Johnny Truelove se u njoj više ne snalazi, te donosi jedinu odluku za koju misli da bi mogla popraviti stvari - ubojstvo dječaka.
Nick Cassavetes je u ljeto 2000. godine, prije premijera njegovih ranijih filmova, "The Notebook" i "John Q", počeo raditi na priči o skupini tinejdžera koji su pohađali srednju školu s njegovom kćeri Ginom. Razmišljao je što bi se dogodilo kad bi grupa njih pretjerala u šali i donijela loše odluke koje bi ih odvele putem bez izlaza.
Proučavajući obiteljske živote klinaca iz San Fernanda u Kaliforniji, otkrio je da se ne radi o razmaženim bogatim derištima: "Otkrio sam, a priznajem da sam za isto kriv i u svojem životu, složeni svijet u kojem oboje roditelja radi i prezauzeti su vlastitim životima. Zbog toga 'provjeravaju' jesu li im djeca dobro i trebaju li novac - umjesto da provode vrijeme s njima i druže se. To je svima njima zajedničko. Većina je tih ljudi sasvim OK, a problem nastaje kad djeca zajednički donose odluke bez nadzora roditelja - tad mogu stvoriti 'savršenu oluju' okolnosti i slučajnosti iz koje se izrodi nešto što se nikako nije smjelo dogoditi."
Nakon brojnih razgovora s kolegama i opsežnog istraživanja vrsta koje nastanjuju ovaj svijet, Cassavetes je stvorio scenarij za film Alpha Dog. "Ne radi se zapravo o dobroj djeca koja se samo jednog vikenda pogube. Želio sam koristiti jezik kojim mislim da se oni služe, koji je iznimno uvredljiv i može povrijediti. Klinci mogu biti grozni. Nisu imali vremena srediti se, neuglađeni su i upravo to nisam htio izgubiti."

Cassavetes je u svom naumu savršeno uspio stvorivši Alpha Dog. Ovo možda nije film koji će ući u anale svjetske kinematografije i koje će se godinama pamtiti, ali usprkos tome savršeno obavlja ono što je zamislio. Publika će na kraju filma iz kina izaći dobro zabavljena, a ujedno nešto naučiti o životu i tome sličnom. Ali, problem leži u tome što je to život s kojim se prosječan (ili bilo koji drugi) hrvatski gledatelj ne može poistovjetiti. Iako Cassavetes daje vjernu predodžbu života dokone mladeži u američkom predgrađu, taj je život toliko ukalupljen u američki san da je dijametralno suprotan od onog što svaki dan proživljavaju mladi ljudi na ovim prostorima.
Ta činjenica ipak ne umanjuje vrijednost Cassavetesovog filma, posebno u američkom društvu u kojem film, televizija i glazba imaju osnovnu didaktičku funkciju do te mjere da gotovo zamjenjuju roditelje tipičnog američkog tinejdžera. Zahvaljujući vještoj, iako pomalo rutinerskoj režiji, "Alpha Dog" dobiva prepoznatljivi izgled suvremenog američkog filma urbane tematike. Tome dodatno doprinosi i vješto vođena kamera Roberta Fraissea, vrsnog direktora fotografije koji je radio na takvim filmovima kao što su "Hotel Rwanda", "Neprijatelj pred vratima" i "Ronin". Freiss vješto bilježi igre svjetla i sjene i na izvrstan način vizualno predočuje atmosferu koju Cassavetes želi postići, tako da film prema svom kraju polako postaje sve mračniji i kaotičniji.
Treba pohvaliti i izvedbe glumačke ekipe, koja se, usprkos svojim mladim godinama, izvrsno snalazi u dodijeljenim im ulogama. Među njima se možda najviše ističe Ben Foster, široj publici poznat kao Arkanđel iz filma X Men 3, u ulozi divljeg i nepredvidivog narkomana Jakea Mazurskog. Lik Jakea uloga je koju nije lako odglumiti, ali zahvaljujući Fosterovoj interpretaciji gledatelj lako promatra transformaciju njegovih motiva potrage za otetim bratom iz bratske ljubavi u želju za osvetom. Iako je Jake u početku zabrinut za svog brata, ubrzo ipak prevldava njegov ego i samodopadnost, a glavna pokretačka sila iza njegovih akcija postaje želja za dokazivanjem da je i dalje "glavna faca u gradu".

Mlade su holivudske snage izvrsnu potporu imale i u glumačkim veteranima Bruceu Willisu i Sharon Stone, koji plijene pozornost malim, ali kvalitetnim ulogama. Willis je izvrstan u ulozi Johnnyjevog oca Sonnyja Truelovea, beskrupuloznog i hladnokrvnog gada, koji se ne libi koristiti svog vlastitog sina kao glavnog distributera narkotika, a nakon toga poreći svaku povezanost s njim kad se situacija zakuha. Ništa lošija nije ni Sharon Stone, koja je unatoč već pomalo poodmakloj životnoj dobi, zanosnija nego ikad. U "Alpha Dogu" Stone igra Oliviju Mazursky, Zackovu majku i Jakeovu pomajku, koja sa svojim sinovima ima vrlo kompliciran odnos. Dok Jakea, s jedne strane, potpuno šikanira, do te mjere da ne želi biti s njim u istoj prostoriji, Zacka zasipa pretjeranom ljubavlju i pažnjom. Iako je Zack jedini među mladim likovima u filmu koji ima sa svojim roditeljima odnos koji se može shvatiti u okvirima normalnog, paradoksalno, upravo to se pokazuje kao njegova propast jer mladi Zack ne može više podnositi konstantni nadzor i zainteresiranost svoje majke, te upravo zbog toga bježi od kuće i upada u vrtlog događaja koji će rezultirati njegovom smrću.
Cassavetes ni ovom filmu ne propušta dati dimenziju koja je karakterizirala i njegova ranija ostvarenja - žestoku kritiku suvremenog američkog društva obilježenog nepravdom i nepremostivim društvenim razlikama. Sve u svemu, "Alpha Dog" je izuzetno zabavni, opušteni triler prilagođen širokoj publici koja od filma traži samo dobru zabavu, a neće razočarati ni one koji na srebrnom platnu, primarnom mediju sedme umjetnosti, uvijek pokušavaju pronaći nešto više.
Petar Vidov
www.index.hr
|